Autizam je složeni razvojni poremećaj koji se obično javlja tokom prve 3 godine života. Mnogi stručnjaci veruju da ovaj problem nije izazvan jednim uzrokom. Postoje ozbiljni pokazatelji da autizam nastaje kao posledica različitih faktora koji utiču na razvoj mozga, njegovu strukturu i funkcionisanje. Ispoljava se kroz probleme u čulnom opažanju, govoru, mišljenju i razumevanju socijalnih situacija. Zbog toga se ponašanje i odnos sa spoljašnjim svetom razvija drugačije.
Uprkos početnim verovanjima u suprotno, autizam nije retka pojava. Poznato je da, ukoliko se podrazumeva ceo spektar autističnih poremećaja, poremećaj može uticati na skoro 6 od 1000 osoba.
Autizam može da se desi svakoj porodici, bez obzira na rasnu, nacionalnu i etničku pripadnost, socijalni i ekonomski status, i četvorostruko je učestaliji kod dečaka nego kod devojčica.
Rana dijagnostika, tretman i uključivanje u obrazovni proces su ključni za decu sa autizmom. Tako im se može pomoći da razviju svoje socijalne i komunikacione veštine, postanu samostalniji i vode ispunjeniji i produktivniji život.
Dijagnoza autizma se postavlja na osnovu posmatranja ponašanja. Ukoliko su u ponašanju prisutna sledeća tri elementa…
…onda se sa sigurnošću može reći da se radi o autizmu.
Prema najnovijim podacima autizam se javlja kod 20-60 dece na 10 000 rođenih. Učestalost autizma je ista u svim sredinama bez obzira na rasnu, nacionalnu ili etničku pripadnost, socijalni ili ekonomski status.
Mnogi stručnjaci veruju da ovaj složeni problem nije izazvan jednim jedinim uzrokom. Postoje ozbiljni pokazatelji da autizam nastaje kao posledica različitih faktora koji utiču na razvoj mozga, njegovu strukturu i funkcionisnje.
Danas se sa sigurnošću može reći da:
Lek za autizam nije pronađen. Deca sa autizmom odrastaju u odrasle osobe sa autizmom. Mnogima od njih će biti potrebna briga i staranje tokom celog života.
Postoji mnogo programa za pomoć i rad sa osobama sa autizmom ali nijedan nije podjednako dobar i dovoljan za svakoga. Zbog toga u kreiranju individualnih programa moraju da učestvuju svi neposredno zainteresovani: osobe sa autizmom koliko god je to moguće, roditelji, članovi porodice, medicinsko osoblje, terapeuti i angažovani stručnjaci.
Rana dijagnostika, tretman i uključivanje u obrazovni proces su ključni za decu sa autizmom. Tako im se može pomoći da razviju svoje socijalne i komunikativne veštine, postanu samostalniji i vode ispunjeniji i produktivniji život.
Karakteristične odlike ponašanja dece sa autističnim spektrom
NEZAINTERESOVANOST
PRILAZE DRUGIMA UZ POMOĆ I PODRŠKU ODRASLIH
KADA IM SE NEKO OBRAĆA, NE REAGUJU
KORISTE RUKU ODRASLOG DA DOĐU DO ONOG ŠTIO ŽELE
SMANJENA MOGUĆNOST ZA IMITATIVNU KREATIVNU IGRU
PREDMETIMA SE BAVE NA STEREOTIPAN NAČIN, OKREĆU IH, REĐAJU…
PONAVLJAJU REČI ONAKO KAKO IH ČUJU
NEMAJU INTERESOVANJE ZA DRUGU DECU
GOVORE TAKO ŠTO ČESTO PONAVLJAJU ISTI SADRŽAJ
PONAŠAJU SE JEDNOLIČNO
NE USPOSTAVLJAJU KONTAKT POGLEDOM
IMAJU NEOBIČNE POKRETE
POVREMENO SE SMEJU BEZ VIDLJIVOG RAZLOGA
MOGU DA RADE NEKE STVARI JAKO DOBRO I BRZO ALI NE I ONE KOJE PODRAZUMEVAJU RAZUMEVANJE SOCIJALNIH ODNOSA